Na našoj oglasnoj ploči nalaze se dokumenti koji su važni. Pogledajte ih.
Pravilnik o provedbi postupaka jednostavne nabave
Pravilnik o postupku unutarnjeg prijavljivanja nepravilnosti
Pravilnik o načinu i postupku zapošjavanja u osnovnoj školi Okučani
PRAVILNIK O DOPUNAMA PRAVILNIKA O NAČINU I POSTUPKU ZAPOŠLJAVANJA U OSNOVNOJ ŠKOLI OKUČANI
Kriteriji za ocjenu iz vladanja
Godišnji plan i program rada 2024./2025.
Odluka o imenovanju tima za kvalitetu OŠ Okučani
Odluka o izmjenama godišnjeg plana i programa rada 2020./2021.
Odluka o izmjeni odluke o ustroju razrednih odjela u OŠ Okučani 2020./2021.
Izvedbeni školski plan i program građanskog odgoja i obrazovanja
Pravilnik o ostvarivanju i korištenju vlastitih prihoda
Volimo svoje srcem i djelom
„Tko je jedanput bio u toj našoj drevnoj šumi s onim divnim stabarjem, spravnim, čistim i visokim, kao da je saliveno, taj je ne može nikada zaboraviti. Tu se dižu velebni hrastovi sa sivkastom korom, izrovanom ravnim brazdama,(…)Ponosito se oni redaju jedan do drugoga, kao negda kršni vojnici krajiški, a iz cijele im prikaze čitaš, da su orijaši snagom, da prkose buri i munji, da su najjači i najplemenitiji u svom carstvu i plemenu. A kad vjetrić gore zalahori, a tvrdo, glatko lišće sad zašapće, sad zašušti i zašumi, čini ti se, da obijesne vile Slavonkinje sad popijevaju hitro neobuzdano kolo, sad tužnim glasom spominju tuge i jade prošlih davnih vremena, ( ... )Kad god sam pošao tom šumom, svaki put sam nešto nova vidio, nešto nova naučio; nije ona crna, gluha, mrtva, kako no se izdaleka na obzorju crta i prikazuje, nego u njoj diše život i svijet izvoran, naravan, gdje kao nigdje priroda uprav na očigled stvara i ništi, nagađa i popravlja. Za onoga, koji prolazi njom bez srca i čuvstva, bez smisla za divnu mudrost prirode, ostat će ona dakako mrtvom šumom, bolje rečeno prostorom, drvljem obraslim; ali tko razumije sve one tajne glasove, koji oživljuju šumski prostor, gdje se nježna pjesma miješa sa izumirućim vapajem, gdje tisuća raznih glasova i odjeka, sad sitnih i tankih, sad krupnih i dubokih, sad milih i ugodnih kao ikoja glazba, sad bolnih kao uzdah jadne matere, - taj će se smatrati nekako bližim sebi i svojima čuvstvima u tom polutamnom, velebnom prostoru. „
(Josip Kozarac, Slavonska šuma)
Ovako je Kozarac opisivao slavonsku šumu još krajem 19.stoljeća, a volio je šumu ne samo kao stručnjak i znalac nego kao pravi zaljubljenik u prirodu i zavičaj. Pa tko bi ju bolje poznavao od njega?
Josip Kozarac (1858.-1906.) rodio se u Vinkovcima gdje je pohađao i osnovnu školu i gimnaziju. Iako je jedva završio gimnaziju, nakon što je upisao u Beču studij šumarstva, diplomirao je već 1879. godine i to kao najbolji student. Iako je po zanimanju bio inženjer šumarstva, već je s 18 godina počeo objavljivati književna djela.
Stvarao je u doba realizma, a bio je romanopisac i pripovjedač. U pripovijetkama i romanima pisao je o tome kako su živjeli ljudi u slavonskim selima, a posebnu pozornost posvetio je ljudima i prostoru koji je opisivao.
U početku je radio kao šumarski stručnjak te je tada vidio u kojoj mjeri na život seljaka utječu ekonomija i politika. Vidio je pred svojim očima kako umire tradicija, kako se ljudi nisu snašli u novom ekonomskom poretku. Posebnu pozornost pridavao je tome koliko napuštanje sela i zemlje može biti pogubno za čovjeka.
Njegovo pisanje baziralo se na veličanju seoskog života, na tradiciji i običajima, za koje je smatrao da su cilj života. U pisanju se najviše isticao njegov opis likova, posebice ženskih slavonskih ljepotica. Isto tako, vrlo dobro je opisivao pejzaže, predivne slavonske šume i ravnice.
Njegova najpoznatija djela su: “Slavonska šuma”, “Tena”, “Tri ljubavi”, “Tri dana kod sina”, “Oprava”, “Mrtvi kapitali”, “Među svjetlom i tminom”.
Upravo iz ljubavi i znatiželje uputili su se učenici 4.a razreda Osnovne škole Okučani prošlu nedjelju u pohode šumi na samoj granici između nizinskog i brežuljkastog zavičaja.
Cilj je bio provesti dan na svježem zraku, bez mobitela i tableta, te posjetiti ljepote koje su nam blizu,a nekad i ne znamo za njih. Težimo za dalekim putovanjima, ali prvo treba upoznati i voljeti svoje.
Učenici su obišli obližnja polja,prekrasnu i mirisnu šumu, kampirali uz potok i popeli se do utvrde Bijela stijena iz 13.stoljeća. Igrali su stare igre na koje smo gotovo zaboravili i uz ciku i smijeh – bili su zaigrana i bezbrižna djeca. Pozivamo i ostale učenike da se upute na ovakav izlet, a to će biti lijepa razglednica i za učenike iz okolnih mjesta i škola.
Nekada je dovoljno osvrnuti se oko sebe pa vidjeti sve ljepote koje mislimo da su daleko i da su skupe. Najvrjednije je čovjeku uvijek u srcu i zato pokažimo da volimo svoje srcem i djelom.
(Tekst i slike: učiteljica Rahela Radecki Ivakić), 14.6.2020.
Ostale fotografije možete pogledati u našoj Foto-galeriji ili na OVOJ POVEZNICI!
« Studeni 2024 » | ||||||
Po | Ut | Sr | Če | Pe | Su | Ne |
28 | 29 | 30 | 31 | 1 | 2 | 3 |
4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |
11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 |
18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 |
25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 1 |
2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
Dnevni tisak |
Časopisi |
• Enter |
• Bug |
• National Geographic |
• Vidi |
• Meridijani |
• PC CHIP |
• Drvo znanja |
Tražilice |
• Yahoo |
• AskForKids |
On line rječnici |