O svojim dojmovima o knjizi učenici su pisali u pismu autoru.  U nastavku slijedi nekoliko pisama.

Dragi gospodine Preussler!

Meni se u knjizi „Mali vodenjak“ dopalo kad je tata vodenjak odveo malog vodenjaka navečer  na obalu i kada je mali vodenjak spasio svoje prijatelje. Kako ste gospodine Preussler tako lijepo napisali knjigu „Mali vodenjak“?

Tvoj Robert

Dragi gospodine Preussler!

Vaša knjiga „Mali vodenjak“ mi se jako sviđa. Najviše mi se svidjelo kad je mali vodenjak otjerao ribiča i spasio svog prijatelja. Za nagradu ga je tata navečer odveo na obalu. Tata je zasvirao na svoj harfi pa su izašle vile maglenice. To mi se svidjelo jer sam mogla zamisliti vile maglenice.

                                     Julija

Priču o malom vodenjaku završili smo satom u knjižnici na kojem smo istraživali o vodenjaku te se naučili služiti enciklopedijom. Osim o vodenjaku istraživali smo i o drugim životinjama i biljkama koje žive u ribnjaku i uz ribnjak tj. o biljnom i životinjskom svijetu voda stajaćica.

Učenike je jako zanimalo što će se dogoditi s malim vodenjak nakon njegova zimskog sna pa je nekolicina vrijednih učenika smislila i nastavak priče o malom vodenjaku.

Gabriela Kašljević i Barbara Ribić ovako su zamislile nastavak priče:

„Nakon nekoliko mjeseci mali vodenjak više nije bio najmlađi. Dobio je brata Niku i sestru Niku. Mama i tata napravili su slavlje. Niko i Nika nasmijali bi se svakome tko bi ih pogledao. Svi koji su došli bili su sretni.

Kada su svi otišli, oni su išli na spavanac. Kada su se probudili tata se dogovorio s mamom da daju mališanima nova odijela. Nika je dobila slatku odjeću. To su bili: ljubičaste čizme, žuta jaknica, ružičasta kapa i ružičaste tajice. Niko je dobio plavu jaknicu, zelene hlače, plave čizme i plavu kapu.

Svi su te večeri otišli na kopno slušati tatu kako svira harfu.“ 

Kyara Kljajić bi ovako nastavila priču:

„Kad se mali vodenjak probudio, dobio je pravo iznenađenje. Dobio je brata koji je imao plavu kosu i oči. Mali vodenjak je bio jako sretan. Ponovno su napravili proslavu kao kad se rodio mali vodenjak.. Vodenjak je našao novog prijatelja Agusta. Agust i Ciprijan su se jako dobro slagali. Braća vodenjaci sa svojim su tatom bili na vrbi. Došli su i prijatelji i živjeli sretno zauvijek.

Čiča miča, gotova je priča!“

Julija Kurić ovako je zamislila nastavak:

„Nakon par mjeseci mali vodenjak se probudio. Mama se ustala prije da skuha vodenjakovu najdražu hranu. nakon tog vodenjak ode s tatom na površinu. Sunce je sjalo, cvijeće mirisalo, pčele zujale. Mali vodenjak je otišao kod hrasta, lišće je šuštalo, a mali je vodenjak slušao šuštanje. Odjednom iz hrasta izađe mali pauk. Mali je vodenjak opet susreo novog prijatelja.“

Za uspomenu na druženje s knjigom „Mali vodenjak“ učenici su dobili brošuru sa svojim listićima te straničnik s motivom iz priče koji su samostalno izradili.

Knjižničarka Kristina Dujmović